Endorfinska euforija
Brojna istraživanja dokazala su da vježbanje podiže duševno blagostanje i pomaže u borbi protiv depresije.
Blagodati vježbanja su nebrojene i ne svode se samo na vitku liniju. Pola sata žustre aktivnosti ubrzava srčani ritam, čime se pospješuju krvotok i dostava kisika u stanice mozga, mišića i drugih dijelova tijela. Vježbanje jača imunitet tako što potiče proizvodnju imunosnih stanica, koje se bore protiv bakterija i virusa.
Međutim, jedna od najpoželjnijih posljedica redovitog vježbanja je duševno blagostanje – osjećaj sreće i zadovoljstva. ‘Laici’ odavno znaju da dulja tjelesna aktivnost, tzv. Kardio aktivnost (trčanja, biciklizam, plivanje…) podiže raspoloženje, odnosno djeluje antidepresivno. S laicima su se usuglasili i stručnjaci. Medicina je utvrdila da je tjelesna aktivnost, od lagane rekreativne do ozbiljnog sporta, ljekovita protiv depresije – čak i one jakog intenziteta. Vježbanje ne samo da ublažava ili uklanja depresivne tegobe, nego sprječava povratak depresije. Djeluje i protiv anksioznosti i kronične boli, te povisuje otpornost na stres i omogućuje čovjeku da se lakše nosi sa životnim izazovima
Dr. James Blumenthal s američkog sveučilišta Duke dokazao je da četveromjesečni program aerobnog vježbanja odstranjuje ili bitno smanjuje depresivne simptome kod 65 % pacijenata. Terapijski učinci vježbanja nastupili su kasnije u usporedbi s lijekovima, ali su se zadržali dulje od učinaka antidepresiva nakon što su ih pacijenti prestali uzimati.
Da bi vježbanje bilo učinkovito, nije nužno da bude intenzivno. I umjerena tjelesna aktivnost, kao što je žustra šetnja, pomaže približno jednako kao i ozbiljnije bavljenje sportom, zaključili su škotski znanstvenici sa Sveučilišta u Stirlingu. Međutim, presudno je da se i ta lakša vježba provodi kontinuirano, po mogućnosti svakodnevno.
Endorfinska euforija
Znanstvenike je zanimalo kojim mehanizmom vježbanje pomaže protiv depresije. Glavninu posla obavljaju hormoni koji se pojačano luče za vrijeme tjelesnih napora. Na ulogu hormona liječnicima je ukazalo ugodno stanje koje se javlja u kasnijoj fazi tjelovježbe i traje neko vrijeme nakon nje. Iako je to stanje dobilo naziv “trkačka euforija” ( runner’s high), ne odnosi se samo na trčanje, nego i na druge tjelesne aktivnosti.
Prema znanstvenim otkrićima, za blagostanje koje obuzima vježbače i sportaše najodgovorniji su endorfini, skupina opioidnih neuropeptida, međusobno srodnih molekula koje nastaju u organizmu i djeluju kao analgetici, antipiretici i antidepresivi. Endorfin je kovanica koja dolazi od izraza endogeni morfin, što znači “vlastiti morfin“, odnosno morfin vlastite (tjelesne) proizvodnje. Morfin je, dakako, aktivni sastojak snažnog analgetika kojeg poznajemo pod tržišnim nazivom morfij. Endorfine stvaraju neuroni u hipotalamusu, koji ih upućuju u druge dijelove mozga i u kralježničnu moždinu. Određenu količinu endorfina proizvodi i žlijezda epifiza, odakle oni ulaze u krv.
Bliski endorfinima su enkefalini i dinorfini, također opioidni neuropeptidi, koji posjeduju analgetička, antipiretska i antidepresivna svojstva. I te tvari luče se tijekom tjelesnih napora.
Znanost zna za endorfine od 1975., no trebala su desetljeća prije nego što su provedena istraživanja na ljudima u cilju potvrđivanja hipoteze da su upravo ti hormoni odgovorni za porast raspoloženja tijekom tjelesnih napora. Ta je pretpostavka tek posljednjih godina testirana i dokazana u istraživanjima na Bonskom sveučilištu i na Tehničkom sveučilištu u Münchenu. Pokazalo se da vježbanje stvarno izaziva fiziološke procese koji ublažavaju potištenost, tjeskobu i bol.
Ljekoviti hormonalni koktel
Dr. Henning Boecker i njegova ekipa s Bonskog sveučilišta angažirali su deset trkača dugoprugaša, koji su prije i poslije trčanja podvrgnuti PET skenu (positron emission tomography, odnosno tomografija pozitronskom emisijom) te psihološkim testovima kojima je praćeno njihovo raspoloženje. Uz PET skenere u studiji je korišteno još jedno novo sredstvo – tvar koja služi kao marker za endorfine i ukazuje na njihovu prisutnost u mozgu. Mjerenja su dokazala da tjelesni napori izazivaju proizvodnju endorfina u mozgu, da endorfini podižu raspoloženje te da je porast raspoloženja razmjerno proporcionalan količini izlučenog endorfina. Znakovito je da su se endorfini najviše povezivali s neuronima u predčeonom i limbičkom dijelu mozga, koji reguliraju emocionalna stanja.
Uz endorfine se tijekom vježbanja stvara još nekoliko prirodnih kemikalija sa sličnim djelovanjem. Endorfini potiču lučenje dopamina, još jednog hormona ugode, čak i važnijeg.
Iduća skupina kemikalija koja sudjeluje u stvaranju trkačke euforije zove se endokanabinoidi. Dok su endorfini naš vlastiti morfin, endokanabinoidi su, doslovno, naš vlastiti kanabis :). No, endokanabinoidi, koji su otkriveni 2004. na američkom sveučilištu Georgia Tech, nisu ni zabranjeni ni štetni.
Veća otpornost na stres
Uz to što podiže razinu sretnih hormona, vježbanje suzbija lučenje stresnog hormona kortizola, koji nepovoljno utječe na zdravlje brojnih organa, uključujući mozak. Istraživanja upućuju na to da tjelesna aktivnost dugoročno ublažava učinke pretrpljenog stresa i podiže otpornost na budući stres. Jednostavnim rječnikom, tko više vježba, postaje manje ranjiv na stresne podražaje, a time i imuniji na razvoj depresije ili anksioznosti.
“Navucite se” na vježbanje
Terapija vježbanjem ubrzo će vam se svidjeti, pa ćete jedva čekati iduću seansu. Naime, mnogi se vježbači ‘navuku’ na ugodu koju im tjelesna aktivnost donosi, te postaju ovisni o treningu. Taj oblik ovisnosti ne čudi, znamo li da pri vježbanju tijelo luči tvari koje su slične drogama. Srećom, riječ je o ovisnosti o nečemu dobrom po zdravlje. Od endorfina i endokanabinoida ne možete se predozirati!
