Homeostaza
Pored svih vaših obaveza, ipak se nadam se da je većina vas aktivno u programu i da pratite, prihvaćate nova znanja, trenirate i sve ostalo što Vam u konačnici može koristiti. Zašto? Zato što to znači da ste već daleko dogurali ne samo s programom skidanja kilograma, već i s promjenom određenih životnih navika. Također, to znači da imate određene rezultate, a uz to niste gladni. Dapače, stvari se lagano počinju balansirati. Nakon dva tjedna uvjereni smo da osjećate i porast energije. Najbitnije je ono što se događa ispod površine, a to je prvenstveno balansiranje, tj. uspostavljanje homeostaze.
Homeostaza označava održavanje nekog biološkog sustava i njegove unutarnje sredine u okviru fizioloških uvjeta. Gotovo svi organi i tkiva u tijelu obavljaju funkcije koje pridonose održavanju ovih stalnih uvjeta. Iz pluća npr. dolazi kisik u onoj količini koja je potrebna stanicama, bubrezi održavaju stalnu koncentraciju elektrolita, crijeva pribavljaju hranjive tvari. Svaki organ ili tkivo pridonosi homeostazi.
Faze razvoja i detekcije homeostaze počinju jako davno, jedna od prvih zabilježenih je starokineski koncept, star više od 4000 godina. Još tada je definirano bilo da bolest nastaje kao posljedica poremećene ravnoteže između pojedinih komponenti ljudskoga tijela, zbog loše ishrane, nespavanja, nedovoljne tjelesne aktivnosti, disharmonije u obitelji i društvu. Starogrčko poimanje zdravlja, iz vremena 400 godina prije Krista, kaže da zdravlje ovisi od ekvilibrija između faktora vanjske sredine (vjetrovi, temperatura, voda, zemlja i hrana) i načina života individue (ishrana, piće, seksualni život, rad i rekreacija). Ta ravnoteža između čovjeka i njegove sredine određuje njegovu unutarnju ravnotežu.
Jako je bitno razumjeti ovo, jer upravo je to taj ‘nevidljivi’ dio koji čini samu srž problema, tj. rješenja. Balans organizma je ono što se treba postići i nema silovanja tog procesa; niti vremenski, niti nekim posebnim metodama. Zapravo je jako jednostavno to napraviti, jednom kad se stvar pogleda iz šireg kuta.
U samoj prehrani to znači da se treba izbaciti što više ‘praznih kalorija’, a unositi čiste nutrijente. Također, pogubno je ići na razne redukcijske „dijete“ kojima se najčešće našem tijelu uskraćuje neki od nutrijenata. Tijelu se apsolutno ništa ne smije uskratiti, no isto tako ne smije ga dizbalansirati prevelikim ili premalim unosom (najčešći primjeri su upravo dijete koje izbacuju bilo ugljikohidrate, bilo masnoće iz svakodnevne prehrane, a forsiraju na primjer unos proteina).
Što se tiče unosa tekućine, postoji razlog zašto nam je potrebna voda. Potrebna nam je zbog brojnih stvari, ali ako se baziramo samo na neke, a to su hidratacija i pravilan rad bubrega, jasno nam je da pretjerani i nedovoljni unos tekućine može narušiti toliko željeni balans u tijelu. Možemo se malo fokusirati i na san; svi metabolički procesi i rezultati naših dnevnih aktivnosti odvijaju se noću, kada spavamo. Znači ako ne spavamo dovoljno, naše tijelo nije u stanju tijekom sna odraditi svoje „dužnosti“.
Upravo iz toga razloga, ako želimo da funkcionira kako treba, tijelu ne smijemo uskraćivati ništa. Treba težiti homeostazi u svakom pogledu. Također potrebno je naučiti kako slušati signale koje nam naše tijelo šalje. Ako se malo fokusirate, shvatit ćete, točnije osjetiti, kako Vam tijelo točno zna odaslati signale što mu nedostaje.
Na primjer, baš ste maloprije ručali, no eto, jede Vam se nešto slatko. Nutricionistica Jessica Crandall navodi kako velika želja za nečim slatkim ili slanim znači da vašem organizmu nedostaje hranjivih tvari (ili najčešće obične vode zato uvijek prvo popijte čašu vode!), ali može biti i da se jednostavno sjećate koliko je ukusna bila ona krafna prošli tjedan i želite ponovno uživati u tom okusu. Tu sada treba biti oprezan, pokušati ne ići linijom manjeg otpora te ne pojesti slatko (bilo što industrijski proizvedeno) baš svaki put i u svako doba kad vam dođe. Tijelo sigurno šalje signale da mu nečega nedostaje, ali to sigurno nije umjetna hrana, jer takve signale naš organizam ne može proizvoditi. Signali nedostatka nutrijenata kao takvih, idu iz stanica, a prazna hrana do stanica uopće ne dolazi, tako nas tijelo štiti od spojeva štetnih po zdravlje. On nezdravo pohranjuje u depo za rezervu (salo), a nutrijente pušta u stanicu da nas hrane. Tako da, kad smo gladni, gladne su stanice, a čokolada ili Cola ili pomfrit ili keksi ili slanac ili…ih neće nahraniti. U tim namirnicama, osim toga, još postoje i aditivi koji razvijaju svojevrsnu ovisnost, pa tako zaokružujemo ovisnički krug loše prehrane.
Naravno, nije poanta i nikad nećemo reći da si zabranite čokoladu i da ju više nikada ne konzumirate, naravno, ali poigrajte se malo sa signalima. Stvar jest u tome da naučite slušati svoje tijelo no navika jest jedno, a promjena i prilagodba na isto – nešto drugo. Ako vas u nekom trenutku, baš čokolada čini sretnima, uzmite ju i tada uživajte u tome! ☺ No, to neka bude dio deserta, 2-3 kockice, a ne kalorijska količina jednog obroka. Nazovimo to ‘slatki grijeh’ koji će raditi povoljno u suradnji s hormonima sreće koje se tada otpuštaju i na njima nek i ostane (drugim riječima, to su sitne radosti, a ne prežderavanje koje kasnije vodi u osjećaj krivnje – sjetite se priče o hormonima koji se luče u stanju stresa i kako utječu i sabotiraju metabolizam).
Dakle, slušajte svoje tijelo, njemu je stanje homeostaze (‘zone’) prirodni nagon i jednom kad se kotač ravnoteže pokrene, ono kao magnet krene u tom smjeru. Nastojte ga ne sabotirati starim navikama te uvijek nanovo izbacivati iz ravnoteže.
